Nekoliko laganih udaraca o prozorsko okno nagnaše ga da se okrene prema prozoru. Ponovno je počeo padati snijeg. Pospano je promatrao pahuljice, srebrnaste i tamne, kako su koso padale u svjetlost svjetiljke. Došlo je vrijeme da pođe na put na zapad. Da, novine su tačno pisale, snijeg je pao u čitavoj Irskoj. Padao je na svaki djelić mračne središnje ravnice, na brežuljke bez drveća, na Bog of Allen i još dalje zapadno u tamne buntovne valove Shannona. Padao je također na svaki djelić pustog groblja kraj crkve na brežuljku gdje je pokopan Michael Furey. Pritiskivao je gustim nanosima nakrivljene križeve i nadgrobne spomenike, napadao je na šiljke malih željeznih vrata i na ogoljelo trnje. I dok je slušao kako pahulje lepršaju kroz svemir, njegova je duša polako gubila svijest, a snijeg je lagano padao na sve žive i mrtve, lagano, kao što dolazi posljednji kraj.
James Joyce, Dublinci (Mrtvi)
Iskaz o čovjeku kojeg volim
Kada te ne volim
povlačiš se u šutnju
dulju od dana i puštaš
da sve svoje
ostavim u jednoj točki
Takve točke mjesta su
koja žive na čovjeku kojeg volim
i kada te ne volim
one se razliju
u plitka jezera
u kojima je lako loviti ribu
i ljetovati s djecom.
Monika Herceg, Vrijeme prije jezika
Osjećaji pobuđeni nepravom umjetnošću kinetički su: želja ili gađenje. Želja nas nagoni da nešto posjedujemo, da nekamo pođemo; gađenje nas nagoni da se nečega okanimo, da se od nečega udaljimo. To su kinetički osjećaji. Zato su umjetnosti što ih pobuđuju, pornografske ili poučne, neprave umjetnosti. Zato je estetski osjećaj (služim se općenitim pojmom) statičan. Duh je obuzet i uzdignut nad želju i gađenje.
James Joyce, Portret umjetnika u mladosti
U vremenu u kojem se knjige pišu, objavljuju i čitaju više nego ikada prije pisac i čitalac najusamljenija su i najugroženija vrsta. “Čitaoci, izgubljeni u džungli loših knjiga, cinični zbog lažnih hiperbola kojima je okičena svaka knjiga, odustaju. Oni godišnje kupuju nekoliko nagrađenih autora i možda knjigu ili dvije autora čija imena prepoznaju, i odlaze. Pretjerana produkcija knjiga i njihovo pretjerano “napuhavanje” rezultiraju odustajanjem od čitanja. Ne radi se samo o tome da previše romana trči za čitaocem, nego o tome da previše romana zapravo rastjeruje čitaoca”, piše Salman Rushide.
(…)
U svijetu globalne književne tržnice samo je jednu stvar teško saznati: autentičnim piscima kako da pronađu čitaoca i autentičnim čitaocima kako da pronađu svog pisca.
(…)
Knjige će postojati dok budu postojale priče koje su uvjerene da moraju biti ispričane i dok postoje čitaoci (i pisci su čitaoci!) koji su čitajući te priče uvjereni da one moraju biti dopisane.
Dubravka Ugrešić, Zabranjeno čitanje
TEKA 